Nedavno objavljeni preliminarni dnevni red za COP11 potvrđuje ono što mnogi u zajednici za smanjenje štete od duhana (THR) već dugo znaju: Okvirna konvencija WHO-a o kontroli duhana (FCTC) ponovno se ne priprema za otvoreni, dokazima utemeljeni razgovor o sigurnijim alternativama nikotinu. Umjesto toga, način na koji je dnevni red oblikovan otkriva opasno pristran i ideološki vođen smjer za nadolazeće pregovore.

Točka 4.5 glasi:  

“Provedba mjera za sprječavanje i smanjenje konzumacije duhana, ovisnosti o nikotinu i izloženosti duhanskom dimu te zaštita takvih mjera od komercijalnih i drugih interesa duhanske industrije u svjetlu narativa duhanske industrije o 'smanjenju štete'.‘

Ovaj jezik nije neutralan. Spominjući smanjenje štete kao dio “naracije duhanske industrije”, s navodnicima koji bacaju sumnju na njezinu legitimnost, Tajništvo FCTC-a unaprijed definira cijelu raspravu kao obrambenu i suprotstavljenu. To implicira da je samo smanjenje štete varljiva strategija, a ne široko priznato i učinkovito načelo javnog zdravstva, potkrijepljeno sve većim dokazima i uspješno provedeno u zemljama poput Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva, Novog Zelanda i Japana.

Još je zabrinjavajuće to što se točka dnevnog reda oslanja na članak 5.2(b) FCTC-a kao svoj pravni temelj - članak koji ne ne uopće ne spominju smanjenje štete. Time Tajništvo zaobilazi vlastitu definiciju kontrole duhana u članku 1(d), koja izričito uključuje smanjenje štete. To se čini kao namjeran pokušaj marginalizacije i koncepta i njegovih globalnih podupiratelja te potencijalno otvara vrata proceduralnim manevrima usmjerenim na ušutkavanje ili marginaliziranje THR-a na COP11.

Također nije tajna da je članak 5.2(b) prethodno zloupotrijebljen kako bi se novi nikotinski proizvodi - poput vapinga i vrećica - stavili pod isti restriktivni okvir kao i zapaljivi duhan. To je više puta rezultiralo prijedlozima prohibicionističke politike, unatoč sve većem broju globalnih dokaza da proizvodi smanjenog rizika uspješno pomažu ljudima da prestanu pušiti.

Uokviravanje stavka 4.5 također zanemaruje očitu raznolikost stajališta među delegacijama stranaka. Na COP10, brojne stranke - uključujući Novi Zeland, Filipine, Armeniju, Sveti Kristofor i Nevis, Gvajanu, pa čak i Australiju - dale su konstruktivne komentare utemeljene na dokazima koji podržavaju ili istražuju potencijal smanjenja štete. Nekoliko ih je, uključujući Sveti Kristofor i Nevis, čak predložilo Radnu skupinu posvećenu smanjenju štete.

Taj prijedlog je upadljivo odsutan s dnevnog reda. Njegova odsutnost, unatoč tome što je podnesen prema Pravilu 7(g), koje strankama dopušta predlaganje stavki, izaziva ozbiljnu zabrinutost oko transparentnosti. Čini se da Tajništvo još jednom aktivno oblikuje opseg rasprave umjesto da omogući otvorenu debatu.

Usko uokviravajući problem kroz obrambenu prizmu i usidravajući ga u neprikladnom članku, Tajništvo obeshrabruje upravo onu vrstu angažmana temeljenog na dokazima koju bi FCTC trebao promovirati. Umjesto da smanjenje štete tretira kao zlonamjernu industrijsku taktiku, globalna zajednica trebala bi iskoristiti COP11 kako bi istražila kako širok raspon rješenja - uključujući sigurnije nikotinske proizvode - može doprinijeti smanjenju bolesti i smrtnosti povezanih s pušenjem.

Ako FCTC želi ponovno steći kredibilitet i biti učinkovit vodič u globalnoj kontroli duhana, rasprava na COP11 mora se preoblikovati.

Dokazi ne dolaze pod navodnicima. COP11 mora poštovati činjenice i glasove onih koji biraju sigurnije alternative za prestanak pušenja. Smanjenje štete nije narativ. To je strategija spašavanja života.