U cijeloj Europi pušenje ostaje jedan od najhitnijih javnozdravstvenih izazova, no pristup EU-a postizanju cilja bez duhanskog dima je u problemu. S trenutačnim strategijama protiv smanjenja štete, predviđa se da će EU propustiti svoj cilj da dosegne stopu pušenja od 5% do 2040. godine — za punih 60 godina. Zemlje poput Njemačke još uvijek imaju stopu pušenja od oko 30%, a 15% adolescenata također puši. Ovi podaci sugeriraju da postojeći pristupi, posebice stroge mjere protiv cigarenja, ne samo da su bili neuspješni, već bi mogli pogoršati situaciju. Umjesto preispitivanja ovih neučinkovitih politika, neki kreatori politike EU-a udvostručuju se predlažući još stroža ograničenja, uključujući ograničavanje pristupa manje štetnim nikotinskim alternativama kao što su vaping, nikotinske vrećice i grijani duhanski proizvodi. To je zabrinjavajuća strategija, osobito kada su sigurnije opcije ograničene, a tradicionalne cigarete ostaju dostupne.

Nasuprot tome, uspješni modeli smanjenja štete u Švedskoj i Novom Zelandu postigli su značajne pobjede u javnom zdravstvu primjenom potpuno drugačijeg pristupa. Umjesto da jednostavno nametnu zabrane, te su zemlje omogućile pušačima da se prebace na manje štetne proizvode poput snusa, vapinga i nikotinskih vrećica. Švedska, na primjer, ima najnižu stopu pušenja u Europi i drastično je smanjila stopu bolesti povezanih s pušenjem, uključujući rak. Podržavajući pristup manje štetnim alternativama, Švedska je dokazala da smanjenje štete djeluje i da su pragmatične politike prilagođene potrošačima ključne za poticanje ljudi na prestanak pušenja.

Novi Zeland nudi još jedan uvjerljiv primjer učinkovitog smanjenja štete. U posljednjih pet godina, Novi Zeland je uspio prepoloviti svoju stopu pušenja, uglavnom fokusirajući se na dostupne, regulirane alternative. Danas je zemlja na putu da postane sljedeća zemlja koja će postići status bez duhanskog dima, s manje od 5% odraslih pušača. Uspjeh Novog Zelanda dokaz je učinkovitosti nikotinskih proizvoda koji su prilagođeni potrošačima i smanjenog rizika u postizanju bržih i boljih rezultata za javno zdravlje. Davanjem prioriteta znanstveno utemeljenim politikama koje se bave potrebama pušača, Novi Zeland je pokazao da razumna regulacija sigurnijih alternativa može potaknuti značajne promjene, brzo smanjujući stope pušenja.

Dok se EU i dalje bori s neučinkovitim politikama, iskustva Švedske i Novog Zelanda nude uvjerljiv putokaz. Umjesto da ograničavaju sigurnije alternative, kreatori politika EU-a trebali bi se usredotočiti na smanjenje štete potkrijepljeno dokazima. Regulirani okvir koji razlikuje pušenje od sigurnijih alternativa mogao bi pomoći EU-u da napravi stvarne korake prema zdravijoj budućnosti bez duhanskog dima.