Prohibicija se obično odnosi na zakonsku zabranu proizvodnje, prodaje i konzumacije određenih tvari, poput alkohola ili droga. Problem s prohibicijom je taj što često dovodi do neželjenih posljedica, uključujući:

Crno tržište: Prohibicija stvara crno tržište gdje se zabranjene tvari prodaju ilegalno. To rezultira nedostatkom regulacije, kontrole kvalitete i sigurnosnih standarda. Cijene na crnom tržištu također mogu biti znatno više od legalnih cijena, što može dovesti do nasilja i organiziranog kriminala.

Povećanje kriminala: Zabrana može dovesti do porasta kriminala povezanog s proizvodnjom, prodajom i konzumacijom zabranjene tvari. To uključuje trgovinu drogom i krijumčarenje.

Gubitak poreznih prihoda: Zabrana može rezultirati gubitkom poreznih prihoda koji bi se ostvarili legalnom prodajom zabranjene tvari. To može biti značajan gubitak za vlade, posebno ako je zabranjena tvar prethodno bila visoko oporezovana.

Negativne posljedice po zdravlje: Zabrana može rezultirati negativnim zdravstvenim posljedicama za one koji nastave konzumirati zabranjenu tvar. Bez regulacije i kontrole kvalitete, tvar može biti kontaminirana ili niske kvalitete, što dovodi do zdravstvenih problema.

Nesrazmjeran utjecaj na marginalizirane zajednice: Zabrana može nesrazmjerno utjecati na marginalizirane zajednice, uključujući zajednice s niskim prihodima i manjinske zajednice, koje će često vjerojatnije biti meta progona.

Općenito, problem s prohibicijom je taj što često dovodi do neželjenih posljedica koje mogu biti štetnije od same zabranjene tvari. Važno je razmotriti alternativne pristupe, poput strategija smanjenja štete i edukacije, kako bi se riješili negativni učinci upotrebe tvari uz istovremeno smanjenje štete.

Prohibicija se provodila u raznim oblicima kroz povijest. Jedan od najznačajnijih primjera je prohibicija alkohola u Sjedinjenim Državama od 1920. do 1933., poznata kao “era prohibicije”.”

Era prohibicije obilježena je donošenjem 18. amandmana na Ustav SAD-a, kojim je zabranjena proizvodnja, prodaja i prijevoz opojnih pića. Zakon Volstead također je donesen kako bi se provela zabrana alkohola, a savezni agenti bili su odgovorni za provedbu zakona.

Međutim, era prohibicije obilježena je raširenim nepoštivanjem zakona, pri čemu su mnogi pojedinci nastavili piti alkohol unatoč zabrani. To je dovelo do porasta organiziranog kriminala i razvoja ilegalnih speakeasiesa i podzemnih klubova gdje se prodavao i konzumirao alkohol.

Zabrana alkohola imala je i neželjene posljedice, uključujući porast kriminala i nasilja, gubitak poreznih prihoda i negativne zdravstvene posljedice zbog konzumacije loše proizvedenog ili kontaminiranog alkohola.

Konačno, doba prohibicije ukinuto je 1933. godine donošenjem 21. amandmana, kojim je okončana zabrana alkohola. Neuspjeh prohibicije u Sjedinjenim Državama često se navodi kao primjer problema s pokušajem zabrane supstanci putem zakonodavstva, a ne putem obrazovanja, strategija smanjenja štete i inicijativa javnog zdravstva.

Mogu postojati različiti razlozi zašto političari mogu pokušati ponovno zabraniti određene stvari, poput droga, alkohola ili drugih supstanci. Ti razlozi mogu uključivati zabrinutost za javno zdravlje i sigurnost, moralne ili vjerske prigovore na upotrebu određenih supstanci ili pritisak interesnih skupina ili birača.

Međutim, kao što je ranije spomenuto, povijest je pokazala da prohibicija često ima neželjene posljedice koje mogu biti štetnije od same upotrebe zabranjene tvari. Osim toga, prohibicija može dovesti do niza negativnih društvenih i ekonomskih ishoda, uključujući stvaranje crnog tržišta, povećanje kriminala i nasilja te eroziju građanskih sloboda.

Iz tih razloga, mnogi kreatori politika, stručnjaci za javno zdravstvo i organizacije civilnog društva zagovaraju alternativne pristupe zlouporabi droga, uključujući strategije smanjenja štete, edukacijske i preventivne napore te liječenje i podršku utemeljenu na dokazima za osobe koje se bore s ovisnošću.

Umjesto zabrane kada su u pitanju proizvodi za smanjenje štete od duhana, ovi političari bi trebali učiti iz grešaka iz prošlosti umjesto da ih ponavljaju.

Kao mudri Albert Einstein, koji je također uživao u nikotinu, jednom rekao “Ludilo je raditi istu stvar iznova i iznova i očekivati drugačije rezultate.”