Danas je COP11 otvoren istom starom pričom. Zemlje se međusobno hvale zbog sve strožih ograničenja za manje štetne nikotinske proizvode, a jedva da i pogledaju što dokazi zapravo pokazuju o ishodima.

COP11 Svjetske zdravstvene organizacije postao je odjekujuća komora. Odluke se donose u sjeni, potrošači su isključeni, a fokus je gotovo u potpunosti usmjeren na zabrane, a ne na stvarne rezultate. Zemlje se natječu u najavljivanju najstrožih mjera protiv vapinga, vrećica i grijanog duhana, kao da više ograničenja automatski znači bolje zdravlje. Ignoriraju jednostavnu činjenicu: nekoliko zemalja koje su prihvatile smanjenje štete smanjile su stope pušenja daleko dramatičnije od onih koje se drže samo zabrane.

Priručnik se nikad ne mijenja. Većina delegacija provodi vrijeme promovirajući zabrane okusa, zabrane jednokratnih vapea i upozorenja o proizvodima koji su manje štetni od cigareta. Malo tko se pita smanjuju li ove politike doista pušenje. Znanstveni podaci sugeriraju da ne. Ono što djeluje jest pružanje pušačima praktičnih alternativa, iskrenih informacija i razloga za prestanak pušenja cigareta. Švedska je prepolovila stopu pušenja u desetljeću. Ujedinjeno Kraljevstvo smanjilo ju je za više od polovice od 2012. Novi Zeland učinio je isto u samo pet godina. Ove zemlje nisu zabranama došle do uspjeha.

Na COP11, dvije su se delegacije istaknule kao iznimke. Novi Zeland potvrdio je svoju predanost smanjenju štete, predstavljajući dokaze o tome kako praktična podrška i regulacija nikotinskih proizvoda temeljena na riziku ubrzavaju pad stope pušenja. Podsjetili su prisutne da smanjenje štete djeluje.

Srbija je također uzvratila. Delegacija je podsjetila tajništvo WHO-a na nacionalne realnosti, suverenitet i ustavna ograničenja. Diplomatskim jezikom, rekli su ne zabrani dadilja. Pozvali su na oprez pri drastičnim mjerama i zahtijevali da se sve nove politike temelje na znanosti i smanjenju štete. Bio je to rijedak trenutak da netko kaže istinu instituciji koja je izgubila put.Ovdje možete pronaći pregled dodatnih izjava po državama.) 

Ova dva glasa su važna. Ponudili su nešto što je odjekujućoj komori bilo potrebno: podsjetnik da politika treba slijediti dokaze, a ne ideologiju. Postoje glasovi potrošača. Postoje podaci iz stvarnog svijeta. Zemlje već rješavaju ovaj problem.

Ali u procesu izgrađenom na tajnosti i kontroliranom od strane donatora usklađenih sa zabranom, iznimke poput Novog Zelanda i Srbije ostaju upravo to: iznimke.