Da, da, “ne znamo”, ali potrebno je staviti ovu negativnu procjenu u kontekst. Posebno moramo osporiti retoričke argumente koristeći ovaj nedostatak znanja kao argument za protivljenje THR-u.

Ne znamo u apsolutnim okvirima, možda nikada nećemo znati s potpunom preciznošću, jer složenost ljudske biologije čini to zastrašujućim problemom s obzirom na raznolikost individualnih odgovora i potencijalno pogođenih bioloških sustava. Međutim, možemo napraviti vrlo robusne procjene i zaključke iz postojećeg kratkoročnog i srednjoročnog znanja, koje je znatno: stotine dobro osmišljenih eksperimenata o testiranju emisija, biomarkera, predkliničkih, pa čak i kliničkih studija jasno pokazuju u otprilike 10 godina rigoroznog promatranja da su rizici (shvaćeni kao potencijal za štetu) vapinga dramatično smanjeni u usporedbi s pušenjem. Ovaj dugoročni zaključak jedan je od glavnih stupova THR-a (i mnogih drugih pitanja kojima se bavi znanost). Važno ga je razumjeti i braniti.   

Nema ništa neobično u izradi dugoročnih (desetljetnih) modeliranja i prognoza na temelju onoga što sada znamo i iz prošle evolucije, to je uobičajena praksa u mnogim znanstvenim disciplinama. 

Ako se vaping treba odbaciti ili strogo ograničiti i prekomjerno regulirati jer “ne znamo dugoročne učinke”, onda bismo trebali odbaciti ili drastično ograničiti i promicanje zelenih politika za suzbijanje klimatskih promjena uzrokovanih globalnim zagrijavanjem jer ne možemo biti sigurni da će te politike uspjeti, ne možemo ići 30-50 godina u budućnost i vratiti se s temeljitim mjerenjima koja pokazuju da globalne temperature rastu za 1,5 ili 3 stupnja ili da uopće ne rastu. 

Promatranje dugoročne toplinske evolucije Zemljine atmosfere zastrašujući je problem, baš kao i promatranje evolucije dugoročnih bioloških učinaka vapinga. Međutim, nedostatak netaknutog apsolutnog znanja o dugoročnim učincima ne umanjuje vlade i institucije od napora da promiču zelenu energiju i promjene politika. Glavni argument je da bismo, bez obzira na to porastu li globalne temperature za 1,5 ili 3 stupnja, bili puno gore ako “ne radimo ništa” jer “ne znamo”.  

Ipak, poput poricatelja klimatskih promjena, mnogi protivnici vapinga predlažu da se “ne poduzima ništa (ili da se protivimo ili previše ograničavamo) jer ne znamo dugoročne rizike”. Ovaj uobičajeni stav potencijalno je katastrofalan (koliko će pušača oboljeti i živjeti kraće tijekom desetljeća koja bi bila potrebna “dok ne saznamo”?). 

U oba slučaja zaključivanja o dugoročnim učincima (THR i klimatske promjene), svo modeliranje i prognoze snažno ovise o pretpostavkama o tome što se događa usput. Scenariji globalnog zatopljenja ovise o politikama koje se mogu provesti u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju; postoji spektar od “optimističnih” do “pesimističnih” pretpostavki. Ne postoji apsolutni nacrt i mnoge nepoznanice i neizvjesnosti ostaju, ali sve to ne paralizira napore.

Slično tome, svako modeliranje dugoročnih bioloških učinaka THR proizvoda ovisit će i o tome što se događa usput. Zabrane ili prekomjerna regulacija odvratit će mnoge pušače od prelaska na druge proizvode i ugušit će potreban tehnološki razvoj za proizvodnju vape proizvoda koji emitiraju još manje toksičnog sadržaja. Institucionalno prihvaćanje THR-a (čak i ako je vrlo kritično) postavilo bi bolje uvjete za ta poboljšanja. 

Osim klimatskih promjena, farmaceutska istraživanja u razvoju lijekova i cjepiva također se oslanjaju na dugoročna predviđanja temeljena na prethodnom medicinskom i biološkom znanju i kratkom razdoblju testiranja. Praktički svi lijekovi puštaju se u promet nakon do 10 godina randomiziranih kontroliranih ispitivanja. Naravno, važno je budno pratiti situaciju, a postoje primjeri lijekova povučenih s tržišta nakon što se pojave dokazi o nepredviđenoj ili neočekivanoj šteti. Nijedan zagovornik THR-a ne protivi se istom budnom nadzoru nad vaperima. Međutim, uvijek je potrebno imati na umu da bi moglo biti vrlo teško razdvojiti otkrivene štete kod vapera od prethodnih, trajnih šteta nakon duge povijesti pušenja (budući da je većina vapera bivši ili sadašnji pušači).   

Još jedan pogrešan argument o nedostatku znanja o dugoročnim učincima jest da su nam “trebala desetljeća da otkrijemo štete od pušenja, trebat će desetljeća da otkrijemo štete od vapinga”. Ovaj argument otkriva znanstvenu nepismenost. Da, ljudima je trebalo mnogo stoljeća da budu u stanju sigurno letjeti (konačno početkom 1900-ih), ali ljudima je trebalo samo nekoliko desetljeća da razviju sredstva za dosezanje Mjeseca (1969.). Kad bi se pušenje cigareta izumilo danas, stvarno znanje analitičke kemije, fizike i kemije aerosola, ljudske biologije i medicinske znanosti učinilo bi njegove štetne učinke apsolutno očitima u roku od nekoliko mjeseci ili čak tjedana. Ne bismo znali štete na apsolutno precizan način, ali bismo znali da je štetno.  

Konačno, sljedeći put kada neki THR kritičar izjavi “protivimo se tome jer ne znamo dugoročne učinke”, recite im da bi isti argument odbacio prepoznavanje globalnog zatopljenja i promicanje promjena u energetskim politikama kao odgovor na njega. Po istoj logici, ta osoba ne bi trebala uzimati nikakve lijekove ili cjepiva dok se ne provede desetljeća testiranja.


Dr. Roberto A. Sussman
Institut za nuklearne znanosti

Nacionalno autonomno sveučilište u Meksiku

UNAM